Uopšteno o Antipsihoticima

Antipsihotici jesu lijekovi za liječenje određenih psihoza. Pod pojmom psihoza smatraju se teški duševni poremećaji poput shizofrenije, manično-depresivne psihoze i depresije. Antidepresivima se liječe prije svega depresija i depersivne epizode, ali, također, antipsihoticima se mogu liječiti i neki teški oblici depresije.
Shizofrenija jest teška duševna bolest koja je karakterizirana kroničnim poremećajima mišljenja i afekata, pračena je deluzijama (lažnim vjerovanjima), paranojom, slušnim i vidnim halucinacijama (neobjašnjive vizije, prijeteći glasovi). Osoba često ima nekakvu priču koju samo on razumije, uvjeren je u vlastite sumanute, vidi osobe koje ne postoje, a povezuje stvarne događaje i činjenice sa svojom pričom kako bi sugovornika uvjerio u svoju "priču". Osobe koje boluju od shizofrenije su obično izvanredno natprosječno inteligentne, njihov mozak pokazuje izvanredno jaku aktivnost, međutim, ne može razlikovati stvarnost od zamišljenih ideja. Jednostavno, moždana aktivnost je prejaka da bi se misli vodile logikom.
Razlog nastanka shizofrenije je do danas ostao u magli. Činjenica je da postoji genetska predispozicija za tu bolest, mada i vanjski faktori nisu isključeni.
U fiziološkom pogledu, shizofreničarima je jako pojačana aktivnost dopamina u nekim djelovima mozga. Stoga je cilj svih antipsihotika smanjiti prekomjernu aktivnost dopamina. Zanimljivo je da se simptomi shizofrenije mogu inducirati uzimanjem halucinogena kao što su THC (Cannabis), LSD i sl, dok se antipsihotici mogu primjeniti za detoksifikaciju osoba koje su uzimali takve halucinogene.
Manija se očituje euforijom, grandioznim idejama, povećanom tjelesnom aktivnošću i seksualnom željom te smanjenom potrebom za spavanjem. Osoba je bezrazložno jako dobrog raspoloženja i iznimno velikog samopouzdanja - precijenju vlastite sposobnosti i mogućnosti. Većina maničnih bolesnija doživljava epizode manije koje se smjenjuju s epizodama depresije, pa tada govorimo o manično-depresivnoj psihozi. Kod takvih pacijenata period manije traje kratko dok period depresije traje puno duže.
Shizofrenija i manija liječe liječe se antipsihoticima. Antipsihotici su se pojavili početkom pedesetih godina XX stoljeća (klorpromazin) i umnogome su poboljšavali stanje bolesnika. Zanimljivo je da su slučajno otkriveni, u tijeku potrage za novim antialergicima. Do tada su se pacijenti morali smještati u pretrpane duševne bolnice koje nisu bile nimalo ugodna mjesta. Metode terapije bile su lobotomija, elektrošokovi, vezivanja "luđačkom košuljom", samice obložene mekanim materijalima i sl. Izlječenja se uglavnom nikada nisu postizala i pacijenti bi veći dio života provodili u njima. U principu to su bili svojevrsni zatvori za takve osobe. Međutim, pojavom antipsihotika, stanje pacijenata na terapiji antipsihoticima vidno se poboljšavalo, pacijenti više nisu morali biti u duševnim bolnicama, nego su bili na kućnom liječenju. To je dovelo do pada broja pacijenata u bolnicama i resocijalizacijom dobrih djela istih.

Mehanizam djelovanja antipsihotika je vezanje i blokiranje dopaminskih serotoninskih, noradrenalinskih i nekih drugih receptora u mozgu (tj. blokada funkcije tih neurotransmitora). Međutim, iako se efekt blokade receptora brzo postiže, na poboljšanje stanja pacijenta se mora čekati više tjedana, pa čak i 6 mjeseci. Za sve to vrijeme pacijent uzima antipsihotike. Stoga se vjeruje (nije dokazano) da je ta blokada receptora samo trenutni učinak, dok vremenom dolazi do drugačijih, pa možda i strukturnih i dalekosežnih promjena u mozgu pacijenta, nakon čega dolazi do oporavka.